Koncept povezivanja sredstava s ciljem ostvarivanja veće računalne moći te boljeg iskorištavanja postojećih sredstava nije novi koncept. Primjer takvog povezivanja su računalni klasteri koji se pojavljuju još u 80-tim godinama prošlog stoljeća. U isto vrijeme pojavljuje se i koncept metaračunala – skupa umreženih raznolikih računalnih sredstava koji pomoću programske potpore (engl. software) djeluju kao jedno. Grid nastaje kao proširenje metaračunarstva na globalna virtualna okruženja. Sam naziv grid dolazi iz vizije da će sva računala svijeta biti povezana, a korisnik će se jednostavno priključivati u takvu veliku zajednicu kao što se priključuje na električnu mrežu (engl. grid).
Grid se definira kao računalna okolina koja omogućava povezivanje raspodijeljenih sredstava u dinamičke zajednice koje se nazivaju virtualne organizacije. Povezivanjem sredstava u grid stvara se privid računala s velikim brojem komponenata: memorije, procesora, spremišta i ostalih uređaja. Dodatno, ostvaruje se bolje iskorištenje pojedinih sredstava te se korisnicima i aplikacijama omogućava transparentan pristup udaljenim sredstvima. U definiciji grida tri su bitna pojma koja su u nastavku detaljnije razmotrena: povezivanje, sredstva i virtualne organizacije.
Povezivanje sredstava u gridu se odnosi na omogućavanje pristupa i korištenja udaljenih sredstava. Za razliku od Interneta koji omogućava dohvat udaljenih dokumenata, grid omogućava različite oblike korištenja udaljenih sredstava (npr. izvođenje aplikacija, spremanje podataka, izravan pristup, itd.). Svojstva korištenja sredstava u gridu su: sigurnost, koordiniranost, kontroliranost, fleksibilnost te pružanje određenog stupnja kvalitete usluge (engl. Quality of Service, QoS).
Sredstva u gridu su standardna računalna sredstva: računala, spremišni prostor, računalne mreže. Pored standardnih računalnih sredstava, grid omogućava povezivanje i drugih vrsta uređaja, kao što su: senzori, upravljačke jedinice, različiti mjerni uređaji (mikroskopi, teleskopi, itd.). Svojstva sredstava su: raznorodnost (heterogenost), nepouzdanost (engl. volatile) i raspodijeljenost.
Treći bitan pojam su virtualne organizacije – dinamičke zajednice osoba, organizacija i sredstava. Svrha virtualnih organizacija je stvaranje administrativnih jedinica unutar kojih se dijeli određeni skup sredstava. Virtualne organizacije omogućavaju udruživanje pojedinaca i institucija s istim interesima, npr. udruženja znanstvenika iz srodnog znanstvenog područja. Dinamičnost virtualne organizacije se odnosi na trajanje života virtualne organizacije, broj i uloga članova virtualne organizacije i oblik korištenja sredstava unutar virtualne organizacije.